Život je kumulativan. Sve ono što imamo, kako izgledamo i okolnosti u kojima se nalazimo zbir su naših djelovanja, akcija, rituala, samodiscipline ali, naravno, i svega onoga što nismo napravili jer svako nedjelovanje također povlači neku posljedicu. Dvadeset kila viška nismo dobili preko noći; navike koje smo sustavno ponavljali donijele su određeni rezultat. Možda smo svoje loše navike pakirali u izgovore za svoje nedostatke koje imamo moć promijeniti, ali se nismo pokrenuli. Posebno kada se stvari događaju postepeno i kada na dnevnoj bazi ne vidimo posljedice (poput kilaže) često ne poduzimamo ništa. U spomenutoj situaciji, veliki neprijatelj nam mogu biti multitasking, nesvjesno ponavljanje obrazaca, ali i tendencija da stalno budemo u poznatom i ugodnom bez iskušavanja „neugodnih“ emocija i stanja.

U svakoj situaciji koju želimo promijeniti ključno bi bilo iskreno pogledati stvari onakve kakve jesu, bez opravdavanja i laganja samome sebi („Ja bi to napravila ali nisam imala vremena“) jer često u svojoj okolini nećemo pronaći iskrenost; biti pristojan kad nas netko traži iskrenost je nažalost puno popularnije nego napraviti ispravnu stvar pa iskušavati nelagodu (ovdje naravno govorimo o feedbacku kada ga netko traži zaista ciljano i iskreno, ne o prolijevanju mudrosti kad nas nitko ni ne traži za pomoć, a  mi mislimo da bi drugi trebali čuti naše mišljenje o njihovom životu).

Kada svoju trenutnu situaciju ne negiramo i ne tražimo izlike i opravdanja, imamo šansu. To možemo ako sebe i svoje postupke pogledamo neutralno. Isto tako nam i druga osoba može pomoći, samo iz stanja neutralnosti. Kada izvježbamo ovu poziciju, bit će nam od velike koristi. Cilj nije kritizirati, osuđivati ili vrijeđati sebe i svoje postupke. Cilj je sagledati neutralno i pokrenuti se. Energiju koju bi utrošili u obezvrijeđivanje sebe isplati se uložiti (postoji distinkcija između vremena koje trošimo i ulažemo u nešto) u odluku o promjeni. To zahtijeva vrijeme, strpljenje i disciplinu. Dakle umjesto kritiziranja (debela sam) – pokretanje (hodanje, zdravija prehrana..........nastavite svoj niz). Ovdje je važna strpljivost jer promjeni treba dati vremena, a to ne možemo ako smo u mislima stalno u budućnosti i ako požurujemo svoje procese. Naše loše navike nisu nastale u jednom danu pa je iluzorno očekivati da se odjednom transformiraju samo zato što to mi želimo. Želja je lijepa, ali akcija se računa. Ako niste realni u vezi promjena, bit će vam jako teško ostati motiviranima.

Ono što nam nikako ne pomaže je multitasking i potreba da više toga odradimo odjednom misleći kako smo tako uštedjeli vrijeme i kako ćemo prije doći do promjene. Možda se jedino tada kada radimo puno toga odjednom osjećamo vrijedno, dovoljno dobro, sposobno, cijenjeno, posebno? Možda se tako ističemo od drugih? Možda osuđujemo one u svojoj okolini koji stvari rade polako, jednu po jednu? To je svakako obrazac koji je dobro osvijestiti i mijenjati. Za početak, postanite svjesni svega što radite (to nije moguće ukoliko ste u modu „sto na sat“), usporite tempo i sve što radite napravite s potpunom svjesnošću. To će vas u početku možda činiti nervoznima ili ćete pomisliti da niste dovoljno produktivni, da ne napredujete. Međutim, sve ono što napravimo svjesno i u trenutku višestruko će nam se vratiti. Na kraju krajeva, sva energija kojom raspolažete nije ni u prošlosti, ni u budućnosti, ona je u sadašnjosti. To znači da samo svjesno u ovom sada trenutku možemo napraviti ono što želimo. Možete provjeriti. Uzmimo naš primjer viška kilograma. Hoćete li smršavjeti maštanjem o tome kako ste nekada bili savršeno vitki? Ili maštanjem o tome kako biste to htjeli biti u budućnosti? Ili ako zapnete i krenete vježbate i korigirate prehranu ovdje i sada, u sadašnjosti?

 

 

Ono što može može pomoći je da ono što želimo promijeniti mijenjamo malim koracima, po kaizen principu. Dakle, male stvari koje radimo disciplinirano i uporno dovest će nas do velikih promjena. Ako pred sebe stavimo veliki zalogaj, vrlo brzo ćemo postati nemotivirani. Ako umjesto toga donesemo niz malih odluka koje vode većem cilju, neće nam biti toliko naporno i osjećat ćemo se dobro disciplinirano radeći nešto što će u konačnici promijeniti putanju našeg života. Kada se želimo popeti na planinu, vjerujem da ćemo najprije razraditi plan i postepeno se penjati, nećemo odmah ciljati sam vrh. Na vrh ćemo doći polako, ako uporno idemo korak po korak, ako se penjemo stalno i ne odustanemo.  Tako je i sa svakom drugom promjenom; kreni polako, budi discipliniran i uporan i ne zaboravi uživati svjesno u svakom koraku prema gore!

Sad vam samo preostaje da se zapitate što je to što želite promijeniti i hrabro krenete jer život se stalno kreće, krenite i vi!

 

Bez obzira na to kakva će nam stvarnost izgledati kad se ponovno krenemo baviti svojim svakodnevnim aktivnostima, ne pitam se samo možemo li, već i trebamo li nastaviti sa istim načinom života.

U kakav god to „vrli novi svijet“ mi sutra zakoračili, sigurna sam da će nam od osnovne opreme u našim paketima trebati vladanje samodisciplinom, sposobnost prilagodbe te otpornost.

Svako novo vrijeme od nas zahtijeva prilagodbu na promjenu. Kao što je Darwin rekao, najvažniji čimbenik za preživljavanje nije ni inteligencija ni snaga već prilagodljivost.

Promjene koje dolaze nisu možda nešto na što ćemo moći utjecati ili ih odabrati, ali možemo utjecati na to kako odgovaramo na njih. To je naš mikrosvijet koji možemo mijenjati.

Mi živimo u svijetu gdje se stvari oduvijek mijenjaju. Ono što je danas točno, sutra ne mora nužno biti. Sve se kreće i ne čeka nas da se prilagodimo. Međutim, ako se ne prilagodimo, nestajemo. Pogledajmo prirodu i primjetit ćemo bezbroj vrsta koji se svojim izgledom prilagođavaju svom prirodnom staništu kako bi pospješili preživljavanje. Sjetite se kameleona koji imaju sposobnost mijenjanja boje kože, ovisno o staništu i raspoloženju.

Što je to na što ćemo se mi trebati naviknuti u budućnosti? Stvari koje su bile nezamislive prije dvadeset godina, danas su naša stvarnost. Naši djedovi i bake ne mogu ni pojmiti aplikacije kojima se danas tako vješto koristimo.I nama su to u samome početku bile nevjerojatne promjene, a danas ih ne dovodimo u pitanje i smatramo uobičajenima. No, kao da se sve odvija i mijenja puno brže. Nosi li naša  budućnost situacije u kojima nećemo biti sigurni gledamo li u hologram ili stvarnu osobu ispred sebe? Koliko daleko možemo ići?

S druge strane, možda će ipak vrijeme koje dolazi zahtijevati od nas da naučimo više živjeti u skladu s prirodom, da sami uzgajamo hranu, da budemo prisutniji i da više cijenimo ono što imamo ovdje i sada. Dolazi li ipak vrijeme kreativnog rada, veće tolerancije i svjesnijeg čovječanstva?

Što će ova nova promjena tražiti od nas, koje sposobnosti trebamo imati? Jesmo li spremni?

Osim očite potrebe za prilagodljivošću i fleksibilnošću, važno je imati svoj puni kapacitet, biti cjeloviti kako bi sve što se oko nas događa mogli izdržati, probaviti, preživjeti. Način života koji smo živjeli čovjeka je odvojio od njega samoga, pažnju smo usmjerili na vanjski svijet i kao posljedicu smo dobili nesklad, necjelovitost. Kako u vanjskom svijetu, tako i u našem tijelu. Odvojii smo se od tijela, postavši nesvjesni što se u njemu događa i tako izgubili beskrajne mogućnosti koje imamo kada su um, tijelo i duh usklađeni. Ovo vrijeme sada traži da se ponovno nađemo i povežemo sa svim svojim dijelovima, da ojačamo imunitet, da upoznamo sebe. Bez ozbira na ono što dolazi, mi smo tu, upravo u ovom vremenu i pobjeći ne možemo već kroz sve moramo proći. No, često od stvarnosti bježimo kroz razne ovisnosti i ne suočavamo se jer nam to izaziva nelagodu. Sve što se i sada događa sigurno nam stvara osjećaje nesigurnosti, straha, brige, neizvjesnosti.

Međutim, najzdraviji način suočavanja sa svim što se događa u vanjskom svijetu jest da upravo pogledamo u sebe, u svoje emocije i budemo ih svjesni. Kaos koji pronalazimo u vanjskom svijetu možemo pronaći i u sebi samima ako bolje pogledamo. Kolektivni strah i paniku također možemo pronaći u sebi, ako malo osjetimo svoje tijelo; zgrčilo se negdje u našem trbuhu, našem srcu, čuči u našim nogama. Rješenje nije u pogledu van, nego unutra u tom osjećaju.

Imunitet možemo jačati dodacima prehrani, vanjskim čimbenicima, no dok ne budemo svjesni što se unutra događa, nismo napravili ništa. Kada primjetimo ono što osjećamo u sebi bez prosuđivanja i nestrpljenja da se riješimo toga, tada smo u trenutku i svjesni smo. Tada su um i tijelo na istome mjestu, u sadašnjosti i tada imamo svoj najveći kapacitet i vraćamo svoju osobnu moć. Kada nam um luta po prošlosti ili budućnosti, odvajamo se od tijela jer tijelo je uvijek samo ovdje, nije u jučer i nije u sutra. Ključ je upravo u toj cjelovitosti. Tu je naša najveća snaga za sve, pa tako i za promjene. Tu počinje sve. Kao takvi, spremniji smo i otporniji na novo, na prilagodbu, na opstanak.

Da bi mogli prihvatiti bilo što, moramo najprije prihvatiti i razumijeti sebe. Poznavati sebe, svoju istinsku prirodu, svoj originalni identitet i naučiti upravljati svojim emocijama. Kada se duboko usidrimo u sebi, sve vanjske oluje lakše ćemo proći. Taj dio moramo napraviti svatko za sebe, za svoj unutarnji svijet.

Vjerujem da je to oduvijek bilo tako, a sad kao da se sve odvija u petoj brzini. U istoj smo igrici, samo na nekoj drugoj razini.

Disanje nas spaja sa životom. Međutim, često nismo svjesni svog plitkog i brzog disanja, posebno kad se nalazimo pod stresom. U proteklih nekoliko tjedana izloženi smo nesvakidašnjem stresu i tako nam se otvorila savršena prilika za naučiti nešto jednostavno i vrlo važno. Nešto što smo prirodno dobili u naslijeđe, a opet, tako brzo zaboravili. Teška vremena uvijek nose priliku za rast.

Život započinje i završava disanjem. A između ova dva događaja trebali bi ga postati svjesni i koristiti ga jer se radi o najvećem resursu kojeg imamo. I nalazi se u nama, imamo neograničen pristup. Ako ga ne koristimo, ne samo da ne profitiramo i nemamo sav kapacitet koji bi mogli imati, već možemo imati niz negativnih posljedica. Možda smo ove dane i osvijestili kolika je važnost pluća, dok su upravo ona na udaru ovog virusa koji ne pozna granice.

Da ne ostane sve na riječima jer nam ona sama po sebi neće pomoći (iako razumijemo i sve nam je jasno), u nastavku slijedi kratka vježba koja usmjerava pažnju upravo na disanje.

https://www.funkymem.com/media/vjezba-disanja-za-svaki-dan

Vratimo se na opće postavke, vježbajmo disanje svaki dan i neka nam ispravno disanje postane nesvjesna kompetencija!

Start from the basics.

 

 

Vježbe za pluća od neprocjenjive su vrijednosti jer ojačavaju cijeli dišni sustav. Širenje i skupljanje pluća pospješuje apsorpciju energije i čuva pluća od bolesti.

Ako su pluća zdrava, učinkovitije filtriraju štetne utjecaje koji se nalaze u zraku.

Kao i svaka druga vježba, funkcionira samo ako je predano i disciplinirano radimo. Da bi vidjeli značajnije pomake, vježbati treba bar tri tjedna.

 

Vježba za pluća  (Dr.Stephen T. Chang)

  1.  Zauzmite stojeći položaj, a stopala položite paralelno u širini ramena. Leđa izravnajte. Bradu malo isturite, a glavu držite ravno kao da istežete vrat.
  2. Izdahnite sav zrak iz pluća i stavite ruke iza leđa
  3. Zatim lagano udahnite šireći pluća i gurajući ruke nazad. Bradu prislonite na prsa. Tokom ove vježbe za disanje koristite samo prsni koš.
  4. Izdišući, rastavite ruke i pružite ih ispred sebe te ih tako pružene lagano podižite opisujući krug od naprijed prema nazad. Tokom kruženja prsti trebaju ostati pruženi.
  5. Spletite prste iza leđa i udišući ponovite čitavu vježbu.
  6. Ponovite 7 puta.

 

Udišući zrak u pluća, zamislite kako energija oživljava vaše plućno tkivo. Izdišući, zamislite kako otrovi i zagađeni zrak izlaze iz vaših pluća.

"You don't always need a plan. Sometimes you just need to breathe, trust, let go and see what happens."

 

 

 

 


Zdelano s brda dola, by rappa, sadržaj Kristina Smolić Lerš.