Bez obzira na to kakva će nam stvarnost izgledati kad se ponovno krenemo baviti svojim svakodnevnim aktivnostima, ne pitam se samo možemo li, već i trebamo li nastaviti sa istim načinom života.

U kakav god to „vrli novi svijet“ mi sutra zakoračili, sigurna sam da će nam od osnovne opreme u našim paketima trebati vladanje samodisciplinom, sposobnost prilagodbe te otpornost.

Svako novo vrijeme od nas zahtijeva prilagodbu na promjenu. Kao što je Darwin rekao, najvažniji čimbenik za preživljavanje nije ni inteligencija ni snaga već prilagodljivost.

Promjene koje dolaze nisu možda nešto na što ćemo moći utjecati ili ih odabrati, ali možemo utjecati na to kako odgovaramo na njih. To je naš mikrosvijet koji možemo mijenjati.

Mi živimo u svijetu gdje se stvari oduvijek mijenjaju. Ono što je danas točno, sutra ne mora nužno biti. Sve se kreće i ne čeka nas da se prilagodimo. Međutim, ako se ne prilagodimo, nestajemo. Pogledajmo prirodu i primjetit ćemo bezbroj vrsta koji se svojim izgledom prilagođavaju svom prirodnom staništu kako bi pospješili preživljavanje. Sjetite se kameleona koji imaju sposobnost mijenjanja boje kože, ovisno o staništu i raspoloženju.

Što je to na što ćemo se mi trebati naviknuti u budućnosti? Stvari koje su bile nezamislive prije dvadeset godina, danas su naša stvarnost. Naši djedovi i bake ne mogu ni pojmiti aplikacije kojima se danas tako vješto koristimo.I nama su to u samome početku bile nevjerojatne promjene, a danas ih ne dovodimo u pitanje i smatramo uobičajenima. No, kao da se sve odvija i mijenja puno brže. Nosi li naša  budućnost situacije u kojima nećemo biti sigurni gledamo li u hologram ili stvarnu osobu ispred sebe? Koliko daleko možemo ići?

S druge strane, možda će ipak vrijeme koje dolazi zahtijevati od nas da naučimo više živjeti u skladu s prirodom, da sami uzgajamo hranu, da budemo prisutniji i da više cijenimo ono što imamo ovdje i sada. Dolazi li ipak vrijeme kreativnog rada, veće tolerancije i svjesnijeg čovječanstva?

Što će ova nova promjena tražiti od nas, koje sposobnosti trebamo imati? Jesmo li spremni?

Osim očite potrebe za prilagodljivošću i fleksibilnošću, važno je imati svoj puni kapacitet, biti cjeloviti kako bi sve što se oko nas događa mogli izdržati, probaviti, preživjeti. Način života koji smo živjeli čovjeka je odvojio od njega samoga, pažnju smo usmjerili na vanjski svijet i kao posljedicu smo dobili nesklad, necjelovitost. Kako u vanjskom svijetu, tako i u našem tijelu. Odvojii smo se od tijela, postavši nesvjesni što se u njemu događa i tako izgubili beskrajne mogućnosti koje imamo kada su um, tijelo i duh usklađeni. Ovo vrijeme sada traži da se ponovno nađemo i povežemo sa svim svojim dijelovima, da ojačamo imunitet, da upoznamo sebe. Bez ozbira na ono što dolazi, mi smo tu, upravo u ovom vremenu i pobjeći ne možemo već kroz sve moramo proći. No, često od stvarnosti bježimo kroz razne ovisnosti i ne suočavamo se jer nam to izaziva nelagodu. Sve što se i sada događa sigurno nam stvara osjećaje nesigurnosti, straha, brige, neizvjesnosti.

Međutim, najzdraviji način suočavanja sa svim što se događa u vanjskom svijetu jest da upravo pogledamo u sebe, u svoje emocije i budemo ih svjesni. Kaos koji pronalazimo u vanjskom svijetu možemo pronaći i u sebi samima ako bolje pogledamo. Kolektivni strah i paniku također možemo pronaći u sebi, ako malo osjetimo svoje tijelo; zgrčilo se negdje u našem trbuhu, našem srcu, čuči u našim nogama. Rješenje nije u pogledu van, nego unutra u tom osjećaju.

Imunitet možemo jačati dodacima prehrani, vanjskim čimbenicima, no dok ne budemo svjesni što se unutra događa, nismo napravili ništa. Kada primjetimo ono što osjećamo u sebi bez prosuđivanja i nestrpljenja da se riješimo toga, tada smo u trenutku i svjesni smo. Tada su um i tijelo na istome mjestu, u sadašnjosti i tada imamo svoj najveći kapacitet i vraćamo svoju osobnu moć. Kada nam um luta po prošlosti ili budućnosti, odvajamo se od tijela jer tijelo je uvijek samo ovdje, nije u jučer i nije u sutra. Ključ je upravo u toj cjelovitosti. Tu je naša najveća snaga za sve, pa tako i za promjene. Tu počinje sve. Kao takvi, spremniji smo i otporniji na novo, na prilagodbu, na opstanak.

Da bi mogli prihvatiti bilo što, moramo najprije prihvatiti i razumijeti sebe. Poznavati sebe, svoju istinsku prirodu, svoj originalni identitet i naučiti upravljati svojim emocijama. Kada se duboko usidrimo u sebi, sve vanjske oluje lakše ćemo proći. Taj dio moramo napraviti svatko za sebe, za svoj unutarnji svijet.

Vjerujem da je to oduvijek bilo tako, a sad kao da se sve odvija u petoj brzini. U istoj smo igrici, samo na nekoj drugoj razini.

Disanje nas spaja sa životom. Međutim, često nismo svjesni svog plitkog i brzog disanja, posebno kad se nalazimo pod stresom. U proteklih nekoliko tjedana izloženi smo nesvakidašnjem stresu i tako nam se otvorila savršena prilika za naučiti nešto jednostavno i vrlo važno. Nešto što smo prirodno dobili u naslijeđe, a opet, tako brzo zaboravili. Teška vremena uvijek nose priliku za rast.

Život započinje i završava disanjem. A između ova dva događaja trebali bi ga postati svjesni i koristiti ga jer se radi o najvećem resursu kojeg imamo. I nalazi se u nama, imamo neograničen pristup. Ako ga ne koristimo, ne samo da ne profitiramo i nemamo sav kapacitet koji bi mogli imati, već možemo imati niz negativnih posljedica. Možda smo ove dane i osvijestili kolika je važnost pluća, dok su upravo ona na udaru ovog virusa koji ne pozna granice.

Da ne ostane sve na riječima jer nam ona sama po sebi neće pomoći (iako razumijemo i sve nam je jasno), u nastavku slijedi kratka vježba koja usmjerava pažnju upravo na disanje.

https://www.funkymem.com/media/vjezba-disanja-za-svaki-dan

Vratimo se na opće postavke, vježbajmo disanje svaki dan i neka nam ispravno disanje postane nesvjesna kompetencija!

Start from the basics.

 

 

Vježbe za pluća od neprocjenjive su vrijednosti jer ojačavaju cijeli dišni sustav. Širenje i skupljanje pluća pospješuje apsorpciju energije i čuva pluća od bolesti.

Ako su pluća zdrava, učinkovitije filtriraju štetne utjecaje koji se nalaze u zraku.

Kao i svaka druga vježba, funkcionira samo ako je predano i disciplinirano radimo. Da bi vidjeli značajnije pomake, vježbati treba bar tri tjedna.

 

Vježba za pluća  (Dr.Stephen T. Chang)

  1.  Zauzmite stojeći položaj, a stopala položite paralelno u širini ramena. Leđa izravnajte. Bradu malo isturite, a glavu držite ravno kao da istežete vrat.
  2. Izdahnite sav zrak iz pluća i stavite ruke iza leđa
  3. Zatim lagano udahnite šireći pluća i gurajući ruke nazad. Bradu prislonite na prsa. Tokom ove vježbe za disanje koristite samo prsni koš.
  4. Izdišući, rastavite ruke i pružite ih ispred sebe te ih tako pružene lagano podižite opisujući krug od naprijed prema nazad. Tokom kruženja prsti trebaju ostati pruženi.
  5. Spletite prste iza leđa i udišući ponovite čitavu vježbu.
  6. Ponovite 7 puta.

 

Udišući zrak u pluća, zamislite kako energija oživljava vaše plućno tkivo. Izdišući, zamislite kako otrovi i zagađeni zrak izlaze iz vaših pluća.

"You don't always need a plan. Sometimes you just need to breathe, trust, let go and see what happens."

Osjetite na trenutak sve što možete u ovoj situaciji u kojoj se nalazite. Ograničeno vam je kretanje, ograničena vam je sloboda, sve je postalo neizvjesno, svijetom vlada virus, a nedavno smo doživjeli i potres.

Izolacija, karantena, odvojenost.

Zatvorite oči na trenutak i primjetite kako se osjećate. Sigurna sam da je to lako prizvati i da kreće strah, panika, briga, osjećaj nesigurnosti, roj misli? Negdje u tijelu se javlja grč, težina, knedla?

Samo kratko razmislimo kako nam to sad pomaže. Možda ste pomislili da ćete strahom kontrolirati slijed događaja? Možda ćemo spavanjem s jednim okom otvorenim na vrijeme osjetiti potres i spasiti se? Stalnim osluškivanjem svakog zvuka ćemo na vrijeme primjetiti da se tresemo? Možda ćemo konstantnim skrolanjem interentom dobiti neku više informaciju koja će nas spasiti od virusa?

Vjerojatno ste došli do zaključka da je to malo vjerojatno ali ta spoznaja svejedno ne pomaže da se opustite. Možda stvar čini i gorom. Um i dalje vrti misli koje izazivaju osjećaje koje nas drže zarobljene u jako neugodnom stanju. Zadatak uma je da je vrti, analizira. I situacija u kojoj smo je teška jer su nam najteže naše misli, od kojih je većina nas bježala; neki u shopping, u kafiće, u posao, aplikacije, što dalje od sebe, svojih misli, emocija. U ovom trenutku to ne možemo, ali ima nešto što možemo.

Idemo sad na trenutak zamisliti da smo sami svojom voljom odabrali ostati kod kuće mjesec dana (možda i više), odmarati, možda raditi online ili uopće ne raditi, kuhati, čistiti, čitati knjige, gledati tv, ne trošiti na odjeću i obuću - samo na osnovno. Odabrali smo to da se odmorimo i resetiramo.

Možda će vam biti izazovno prebaciti se sada na ovaj način razmišljanja ali svejedno pokušajte, sigurna sam da možete zamisliti i ovaj scenario. Budite neko vrijeme uronjeni u ovakvu stvarnost. Vidite sve što možete vidjeti u svojim mislima u situaciji u kojoj je ova stvarnost vaš osobni izbor, čujte sve što možete i osjetite u tijelu sve što možete.

Primjetite kakve senzacije u tijelu ovakav način razmišljanja u vama budi. Osjećate li više mira, opuštenosti, ima li manje crnih misli? Koja je razlika?

Sve situacije nam donese priliku da kroz iskustvo nešto naučimo. U ovim trenutcima bi bio jako korisno naučiti kako zadržati svoj mir, kako propustiti crni scenario iz svojih misli. Situacija je idealna jer nam, osim panike, jedino to preostaje. A i većina nas sada ima vremena. Imamo vremena zaista upoznati sebe i svoje bližnje. Međutim, sve ono što pronađemo neće biti samo cvijeće. Sada izlazi iz nas i ono najpotisnutije. Važno je razumijeti ali i djelovati.

Isprobajte vježbu. Kada krene strah, briga, panika, za početak postanite samo svjesni da se nalazite u tom stanju i bez obzira na to koliko je nelagodno, samo primjećujte. Započnite disati tehnikom koja vas inače umiruje ili možete koristiti 4 7 8 (objašnjena u mom prethodnom tekstu).

Zatim pronađite neku točku u prostoru u kojem se nalazite i samo je promatrajte. Točka neka bude malo iznad, ne u potpunosti u vašoj ravnini. Dišite cijelo vrijeme. Nakon što već neko vrijeme gledate tu točku i dišete, počnite je gledati perifernim vidom, kao da širite pogled. Vidite i nju, ali svjesnost vam je na perifernom vidu. Dišite i promatrajte na taj način dok se potpuno ne umirite.

Vježbajte svaki dan svoj mir i svoj fokus.

Ne znamo koliko će sve trajati i nemamo kontrolu. Nismo je nikad ni imali, samo to sad i vidimo. Ostanite mirni, ostanite cool, dišite, pomažite sebi i drugima.

This too shall pass.

  • 1
  • 2

 

 

 

 


Zdelano s brda dola, by rappa, sadržaj Kristina Smolić Lerš.