Projekt „Rad na sebi“

Jeste li vi jedni od onih koji su zaključili da
mijenjati mogu i smiju samo sebe?

Možda ste se prije toga puno puta zapitali zašto vam se u životu ponavljaju iste situacije koje ne želite i iz kojih često iziđete povrijeđeni? Pokušavali ste mijenjati druge, malo direktno pa malo indirektno, izdaleka, pa je to još više pojačalo vašu frustraciju i razočaranje? A možda ste često u životu znali čekati ispred vrata koja su se zatvorila, da niste ni primjetili da su se otvorila posve nova? Možda ste počeli „raditi na sebi“, a još vam se čini da se ništa nije promijenilo na bolje? Čak štoviše, nekad izgleda još i gore, pa vam se čini da ste pogriješili što ste uopće započeli to veliko gradilište, taj cijeli projekt zvan „rad na sebi“.

 „Najbolje da nisam ništa ni počinjao, sad se. osjećam grozno.“

„Otkad radim na sebi, samo mi dolaze neke čudne emocije.“

Da nije frustrirajuće, bilo bi smiješno. Ali ima smisla. Kad upalimo svjetlo, vidimo prašinu. Dok je svjetlo ugašeno, prašinu ne vidimo ali to ne znači da je nema. Tako je i s nama. Rad na sebi predstavlja to svjetlo koje tada osvjetli cijeli naš unutrašnji prostor i mi vidimo „našu prašinu“, tj. naše strahove, ograničavajuća uvjerenja, otvara se Pandorina kutija i vidimo svoju Sjenu, Tamnu stranu. Što je unutra? Sve ono što smo svjesno i nesvjesno pospremili misleći da to nikad više neće van. E pa, nažalost, ne ide tako. Sve je to tu unutra. I ono čega se sjećamo i ono čega se ne sjećamo. I utječe na nas. I kad u tom radu pogledamo duboko u sebe, često ćemo naići na ono što nam se ne sviđa i to nas može obeshrabriti. „I što sada, do kad ću ja trebati raditi na sebi, pa neću valjda stalno nešto morati kopati po sebi?“

Kad čujem ovo pitanje (koje sam i sama više puta postavljala sebi i drugima), jasno mi je da većina ljudi smatra da je to nešto što bi trebali „obaviti“ pa da mogu dalje u miru živjeti. Po mogućnosti što brže i bezbolnije. Iskustvo me uči da će na tom našem gradilištu uvijek biti mjesta za promjene, za novo i drugačije. Uvijek će biti potrebe da nešto nadogradimo. Često ćemo možda poželjeti promijeniti boju fasade pa ćemo ići frizeru ili u shopping, što je divno. I trebamo ići, zašto ne? Između ostalog, i materijalna smo bića i sasvim je normalno. Ali obratite pažnju i na strukturu koja nosi građevinu.

Nekad treba vrijeme da se ona ojača pa da može nositi kompletan sistem. To nije nešto što ide preko noći, nekad treba vrijeme. Ali, i to je prirodno. Nećemo sve odraditi odmah jer nije ni moguće. Nekad ćemo taj proces prolaziti sami, nekad će nam trebati i pomoć drugih. Kako god bilo, to je sve rad na sebi. I onda kada shvatimo da postoje obrasci ponašanja koji nam štete i odlučimo ih sami svjesno mijenjati, radimo samostalno aktivno na sebi. I onda kada prepoznamo da je ponašanje naše djece ogledalo nas samih pa to osvijestimo i mijenjamo se. U tom slučaju, pomažemo i svojoj djeci da dobiju bolje životne temelje. I kada bi najradije ostali zauvijek u zoni komfora, a mi se sami izbacimo iz nje iako nam je to u tom trenutku jako bolno. I najuspješnije osobe se na putu do uspjeha susreću sa izazovima vlastitih ograničenja ali tada to mijenjaju.

Na guraju pod tepih jer su mudri i znaju da je suočavanje najbolji put do sreće i da nema prečice. Onog trenutka kad iz neke situacije naučimo ono što nam je potrebno, ona se više neće ponavljati. Tako rastemo i učimo i to su najvažnije lekcije. Mijenjanje sebe zahtijeva uvijek preuzimanje odgovornosti za vlastiti život, a prvi korak u tome bi mogao biti i onaj u kojem ćemo prestati za svoj život okrivljivati druge i tako vratiti moć sebi, u svoje ruke! Moć da iskreiramo bolji život. Budući da ste se našli na mojoj stranici, možda u ovom trenutku na svom putu prema gore trebate nekoga tko će vam pomoći.

Ukoliko je tako, bit će mi zadovoljstvo!

 

 

 

 


Zdelano s brda dola, by rappa, sadržaj Kristina Smolić Lerš.