Što prvo pomislite kad čujete za nekoga da je „moćan“? Javlja li vam se slika osobe koja upravlja nekim vanjskim resursima i drugim ljudima, koja ima kontrolu i vješto manipulira? Možda zamišljate jako ambicioznu osobu koja je aktivna od 0 do 24, uspješna u poslu i koja sprovede u djelo sve što zamisli? Jesu li moćni ljudi oni koji ostvaruju svoje ciljeve, bez obzira na to što čine da to postignu? Koje to vrijednosti živi moćna osoba i uključuje li moć nužno plivanje u izobilju, novcu, slavi, konstantnu akciju?

Kako u svijetu prepunom moći prepoznati onu istinsku prirodu životne moći?

Nažalost, jako puno ljudi je fascinirano ovom iluzijom, potpuno nesvjesni istine kako prava moć leži u poštivanju prirodnog toka života i prirodnih zakonitosti. Zaluđeni svojim ambicijama i visokim ciljevima kojima stremimo kako bi zadržali ideju uloge koju igramo i maske koju nosimo, zapravo sve smo dalje od prave moći, ali i od sebe. Kako odrastamo, usađuje nam se kakvi trebamo biti da bi bili prihvaćeni, voljeni i sigurni. A svaki čovjek želi biti prihvaćen, voljen i siguran. Nagrađuje nas se kada smo „dobri“, a kažnjava kada izlazimo iz zadanih okvira. Kazne su razne; od fizičkih do emocionalnih, a mi kao dijete ćemo učiniti sve da ne budemo odbačeni. Da bi osigurali da nas vole, mi ćemo tada odbaciti one dijelove sebe koji drugi nisu prihvatili i polako ćemo se dobrovoljno oblikovati po kalupima koje su nam postavili. Napustiti ćemo svoju originalnost, svoju cjelovitost i mijenjati je za prihvaćanje, odobravanje, aplauz.

Polako odvajajući se od svoje izvornosti, vezujemo se za ono što nam osigurava prihvaćenost okoline i gubimo sebe, ne vidimo više istinu jer gledamo kroz naočale konstrukcija. Kako bi mogli kontrolirati da se ne susretnemo sa svojom boli, morat ćemo zauzvrat platiti visoku cijenu, a to je odvajanje od tijela, od svojih osjećaja, od sebe i svoje istine. Izdaja sebe koja odjekuje duboko iznutra. Da bi pobjegli od boli i osigurali se, možda ćemo odlučiti postati „uspješni i moćni“, u utrci sa gomilom ostalih ranjenika. Nažalost, nitko nam ne kaže da je to unaprijed izgubljena utakmica u kojoj ćemo se jako namučiti i -  na kraju izgubiti.

Često se događa i da nas mnogi religijski sustavi uče da svoju moć predamo izvan sebe, da se sa Bogom spojimo putem posrednika ili gurua te da zaboravimo na direktnu konekciju koja nam je dana po prirodi. Kroz krivnju i strah od kazne Božje, ostajemo u zabludi i ne usuđujemo se pomisliti da smo i mi moćni kao dio Božanske prirode. Ali moćni na jedan potpuno drugačiji način od onoga kojeg su nas drugi stoljećima uporno učili kako bi oni bili u kontroli.

Ako nam se posreći, možda negdje čujemo poziv na buđenje, koji obično nije ugodan pa ga mnogi ignoriraju. Neki možda iskoriste priliku i saznaju gdje je njihova unutarnja moć. Kažem možda, jer nije lako izaći iz lažne sigurnosti i zakoračiti u oslobađajuću istinu. Nije lako ni živjeti svoju istinu iz straha da nekoga ne povrijedimo i da ne budemo odbačeni, pa često drugima ne možemo izreći NE.

Prava moć nema veze s novcem, kontrolom, slavom, a pogotovo ne s manipulacijom i utjecanjem na druge ljude kanalima straha. Istinska moć proizlazi iz suočavanja sa boli koju smo nekad davno potisnuli. Sufijski pjesnik Rumi kaže: Rana je mjesto gdje svjetlost ulazi u tebe. Taj prostor ima najveći potencijal, on ima nevjerojatnu snagu.

 

Moć se ogleda i u disciplini i strpljenju, jača se kroz dopuštanje i prihvaćanje. Prava moć nije borba, ona ne ide pod svaku cijenu, na silu, kroz laži. Prava moć je zapravo jako nježna, ona je savitljiva, živi u balansu. Moć često leži i u ne-reagiranju, ne-kontroliranju života i ne-forsiranju. Ona nije ni u mišićnoj masi ni u kvocijentu inteligencije.

Taoizam kaže da najnježnija pojava ima snagu nadvladati i onu najtežu silu...

Ništa na svijetu nije mekše

I podatnije od vode.

Pa ipak, u obrušavanju na tvrdi kamen

Ništa nije snažnije od nje.

Do moći se dolazi i kroz dopuštanje sebi da budeš ranjen, da možeš biti slomljen i tada umire Ego, pada maska, a rađa se naša Unutarnja Moć. Kad se sruše sve fiksne točke gledišta o tome tko mi trebamo biti, možemo napokon pustiti kontrolu i uživati i u prepuštanju i povjerenju u život, koliko god to ponekad nelagodno i nepoznato bilo.

Svijet ćeš osvojiti tako da pustiš

Da se sve kreće svojim tokom.

Ako imaš prevelike ambicije

I previše se upličeš,

Postignuće ti je izvan dohvata.

(Lao Tzu)

 

Usuđujete li se prihvatiti svjesnost svoje moći; moći koja ne prosuđuje, ne kritizira, ne analizira, koja nije autoritativna i ne pokorava, već onu inspirativnu koja dolazi iznutra, iz samog bića nenametljivo i spontano? Mislite li i vi da je nježno i spontano nemoćno, a brzo, glasno i snažno moćno?

Jeste li spremni otpustiti stara vjerovanja i navike i život koji proizlazi iz bolne nemoći?

Kad se žalite i odlazite u ulogu žrtve, ne mičete s mjesta, zapitajte se jeste li moćni ili nemoćni u tom trenutku. Tada sve leži u vašem izboru da se nastavite kupati u močvati jada ili se pustite rijeci života, koja struji vašim bićem.

Živite li svoju moć ili nemoć? Što poduzimate da kreirate život iz svoje moći?


Zdelano s brda dola, by rappa, sadržaj Kristina Smolić Lerš.