Karantena kao izazov

Osjetite na trenutak sve što možete u ovoj situaciji u kojoj se nalazite. Ograničeno vam je kretanje, ograničena vam je sloboda, sve je postalo neizvjesno, svijetom vlada virus, a nedavno smo doživjeli i potres.

Izolacija, karantena, odvojenost.

Zatvorite oči na trenutak i primjetite kako se osjećate. Sigurna sam da je to lako prizvati i da kreće strah, panika, briga, osjećaj nesigurnosti, roj misli? Negdje u tijelu se javlja grč, težina, knedla?

Samo kratko razmislimo kako nam to sad pomaže. Možda ste pomislili da ćete strahom kontrolirati slijed događaja? Možda ćemo spavanjem s jednim okom otvorenim na vrijeme osjetiti potres i spasiti se? Stalnim osluškivanjem svakog zvuka ćemo na vrijeme primjetiti da se tresemo? Možda ćemo konstantnim skrolanjem interentom dobiti neku više informaciju koja će nas spasiti od virusa?

Vjerojatno ste došli do zaključka da je to malo vjerojatno ali ta spoznaja svejedno ne pomaže da se opustite. Možda stvar čini i gorom. Um i dalje vrti misli koje izazivaju osjećaje koje nas drže zarobljene u jako neugodnom stanju. Zadatak uma je da je vrti, analizira. I situacija u kojoj smo je teška jer su nam najteže naše misli, od kojih je većina nas bježala; neki u shopping, u kafiće, u posao, aplikacije, što dalje od sebe, svojih misli, emocija. U ovom trenutku to ne možemo, ali ima nešto što možemo.

Idemo sad na trenutak zamisliti da smo sami svojom voljom odabrali ostati kod kuće mjesec dana (možda i više), odmarati, možda raditi online ili uopće ne raditi, kuhati, čistiti, čitati knjige, gledati tv, ne trošiti na odjeću i obuću - samo na osnovno. Odabrali smo to da se odmorimo i resetiramo.

Možda će vam biti izazovno prebaciti se sada na ovaj način razmišljanja ali svejedno pokušajte, sigurna sam da možete zamisliti i ovaj scenario. Budite neko vrijeme uronjeni u ovakvu stvarnost. Vidite sve što možete vidjeti u svojim mislima u situaciji u kojoj je ova stvarnost vaš osobni izbor, čujte sve što možete i osjetite u tijelu sve što možete.

Primjetite kakve senzacije u tijelu ovakav način razmišljanja u vama budi. Osjećate li više mira, opuštenosti, ima li manje crnih misli? Koja je razlika?

Sve situacije nam donese priliku da kroz iskustvo nešto naučimo. U ovim trenutcima bi bio jako korisno naučiti kako zadržati svoj mir, kako propustiti crni scenario iz svojih misli. Situacija je idealna jer nam, osim panike, jedino to preostaje. A i većina nas sada ima vremena. Imamo vremena zaista upoznati sebe i svoje bližnje. Međutim, sve ono što pronađemo neće biti samo cvijeće. Sada izlazi iz nas i ono najpotisnutije. Važno je razumijeti ali i djelovati.

Isprobajte vježbu. Kada krene strah, briga, panika, za početak postanite samo svjesni da se nalazite u tom stanju i bez obzira na to koliko je nelagodno, samo primjećujte. Započnite disati tehnikom koja vas inače umiruje ili možete koristiti 4 7 8 (objašnjena u mom prethodnom tekstu).

Zatim pronađite neku točku u prostoru u kojem se nalazite i samo je promatrajte. Točka neka bude malo iznad, ne u potpunosti u vašoj ravnini. Dišite cijelo vrijeme. Nakon što već neko vrijeme gledate tu točku i dišete, počnite je gledati perifernim vidom, kao da širite pogled. Vidite i nju, ali svjesnost vam je na perifernom vidu. Dišite i promatrajte na taj način dok se potpuno ne umirite.

Vježbajte svaki dan svoj mir i svoj fokus.

Ne znamo koliko će sve trajati i nemamo kontrolu. Nismo je nikad ni imali, samo to sad i vidimo. Ostanite mirni, ostanite cool, dišite, pomažite sebi i drugima.

This too shall pass.

 

 

 

 


Zdelano s brda dola, by rappa, sadržaj Kristina Smolić Lerš.